O bendu “Kasandrin glas” već je bilo reči na ovom blogu, u jednom kratkom i relativno subjektivnom prikazu. Osim jednog zvaničnog teksta na Wikipediji koji se u manje-više istoj formi provlači kroz različite druge linkove, na Internetu se ne može pronaći ni jedan prikaz o njima. To je razlog da u razgovoru sa Franetom Malenicom, bivšim bubnjarom ovog benda, pokušamo da rekonstruišemo priču od pre četvrt veka koja se odnosi na grupu, njene članove i albume.
-Okupili ste se 1993. godine. Kako je nastala ideja za bend, njegov naziv, muzičko usmerenje…?
Nada i Bob, koji su u to vreme počeli kao duo da nastupaju po lokalnim kafićia izvodeći obrade svetskih i domačih standarda, pozvali su me da napravimo bend. Priključio se i Igor. Od desetine predloga, izdvojio se Kasandrin glas. Ima priču. I nekako smo mislili da nam pristaje. Na muzičko usmerenje je nesumnjivo uticala velika naslušanost. Naime Bob i ja smo kolekcionari ploča, vlasnici nekoliko hiljada primeraka, koji su se godinama skupljali, slušali, proučavali. Kad se tome doda Igorova muzikalnost, Nadin moćan, sugestivan glas, dobije se ono što je na ne velikom broju ljudi, ostavilo čini mi se ipak ozbiljniji trag. Dakle, uticaji od Velvet Underground, psihodelije, novog talasa, do tada aktuelnih bendova, propuštenih kroz naše glave, i eto ti usmerenja.
-Prvi album “Kasandrin glas” je prilično specifičan. Atmosfera, muzika, tekstovi, vokali… Naslovi pesama od samo jedne reči. Vrlo osobena i prilično homogena celina. U kakvim stvaralačkim okolnostima je nastajao ovaj materijal?
Samo vreme u kome je nastao je vrlo specifično. Pesme su bile gotove prilikom ulaska u studio, ali su nam, sad kada se setim, česta isključenja struje, odlaganja snimanja, koja su nas izluđivala, gotovo pomogla da nešto već snimljeno, ponovo sagledamo, obogatimo, promenimo kad prespavamo. Lepo su legli Nadini i Bobovi glasovi. Naslovi od jedne reči – tako je ispalo. Ništa smišljeno.
-Drugi album “Neko kao ja” usledio je relativno brzo, dve godine nakon prvog. Zaokret ka drugačijem, gitarskom zvuku je bio odmah vidljiv. I u tekstualnom smislu stvari su se donekle promenile. U čemu se sve ova dva albuma razlikuju?
U početku stvaranja novih pesama nije bilo naznaka da cemo odstupiti od zvuka sa prvog albuma, koji je ipak skrenuo pažnju na grupu i pokupio pregrst dobrih recenzija, prikaza u tada aktuelnoj štampi. Pa i nastupa u radio i tv programima. Naravno, nije to bila komercijalna muzika, ali je ipak bila pomalo prisutna u medijima. Dakle, nove pesme na demo snimcima su zvučale onako kako smo priželjkivali. U to vreme Igor se odselio u Kanadu, a grupi se prikljuio Micke, prvenstveno poznat po radu u grupi Obojeni program. Sad, iz ovog ugla mislim da je promena studija u kombinaciji sa promenom člana, a našeg manjeg angažmana u studiju, uticala da se oseti veća razlika u zvuku nego što smo priželjkivali.
-Uprkos svemu, niste bili dovoljno zastupljeni na sceni. Šta je razlog tome? Koji su uzroci nestanka jednog ovako neobičnog benda?
Inertnost. Nespremnost da se iskoristi momenat do kojeg je grupa došla, ali u najvećoj meri lični razlozi, koje ne bih iznosio. Sada posle dvadeset i više godina, kada su se vremena promenila i ljudi lakše pronalaze nekog do koga ranije nisu mogli doći, sve više ljudi mi se javlja sa žaljenjem što je grupa prestala da radi. I meni je žao.
-Da li je bilo naznaka za realizaciju trećeg albuma?
Nije. Ali smo Bob i ja snimili njegove dve pesme za potrebe beočinskog amaterskog pozorišta.
-Gde su danas i čime se bave bivši članovi grupe “Kasandrin glas”?
Nada I Bob su ostali u muzici, ali u cover bendovima i veoma su aktivni. Nadin se zove Sleepless a Bobov Magic Buzz. On je neko vreme svirao i pevao u novosadskom bluz bendu Blues hammer. Igor živi u Londonu ima svoj elektro akustik bend Autorotation. Osim toga, svira bubnjeve u engleskom pank bendu Crisis, koji se okupio ponovo. Inače, bend je iz prve generacije pank pokreta. Ja sam u Divljim svinjama, koji su upravo objavili album. Snimili smo nekoliko spotova, i redovno nastupamo. Micke više nije u muzici, na žalost, bolest ga je sprečila.
I za kraj jedan specijal. Pre četiri godine Bob, Igor, Robyn I ja smo napravili grupu the Split. Robyn je Igorova supruga, potpuno drugačija od Nade, ali fantasnična pevačica. Pesme smo pravili on lajn, mi snimili ovde, oni u Londonu i tako smo snimili EP the Split. Oni su doputovali ovamo, pa smo ga koncertno promovisali u Novom Sadu.
Leave a Reply