Olga Kepčija je dugogodišnja autorka i voditeljka kultne emisije „Hit 202“ koju Radio Beograd 202 emituje od 1979. godine. Ova emisija je veoma zaslužna za afirmaciju domaćih bendova od kojih su mnogi danas neizostavna imena muzičke istorije srpskohrvatskog govornog područja.
Sa njom razgovaramo naravno o njenoj emisiji, muzici, bivšoj i sadašnjoj, ostajući uglavnom u sferi kojom se bavi ovaj blog. Dakle, muzika devedesetih.
-Po prirodi svog posla, bila si u neposrednom kontaktu sa mnogim značajnim bendovima, ne samo onima iz devedesetih godina. Kako iz današnje perspektive sagledavaš baš tu dekadu u muzičkom smislu?
Devedesetih sam već radila Hit 202 sa Vladom. Doduše kao organizator. Zanimljivo je da su i tada slušaoci tražili stariju muziku, proverene bendove, ali su ipak bili otvoreniji za novu muziku nego danas. Što se strane scene tiče, bilo je teško tada doći do nove muzike, Jet je nekako uspevao, tako da smo bili aktuelni, na našoj listi su se nalazili najaktuelniji svetski bendovi. Što se domaće scene tiče, uz emitovanje starih, proverenih imena (tada nije bilo mnogo izdanja, rat, kriza nemaština) koja su sporadično objavljivala albume, radili smo i na otkrivanju novih bendova. Goblini, Sunshine, Orthodox Celts, Block Out, KKN, Straight Jackin, Kristali, Bjesovi, Petar Pan, Džukele, Logopedi, Love Hunters, NBG, DLM, Atheist Rap, Dža ili Bu, Darkwood Dub, Direktori… Svi su oni kod nas bili u konkurenciji i slušaoci su ih od starta dobro prihvatili. Sjajno je što većina tih bendova radi i danas. Da ste bilo koga od njih tada pitali gde će biti za 20 godina, verujem niko od njih ne bi ni mogao da pretpostavi da će te pesme bitio popularne i danas. Neke čak popularnije nego tada – uzmimo primer Goblina. Tada je, doduše, bilo neuporedivo više prostora na medijima – mislim da je dovoljno da pomenem Treći kanal i Radio Politiku, Studio B. Bendovi su imali mnogo više prilke da se pokažu – Dom omladine, SKC, Akademija, KST, bilo je još klubova kako u Beogradu, tako i širom Srbije. Žalosno je bendovi danas nemaju ni deo te prilike.
-Dovoljno si dugo u muzici i događanjima u vezi sa njom da bi moglo slobodno da se kaže da za tebe nema nepredviđenih situacija. Međutim, da li je ipak neki domaći bend, album ili muzički događaj iz devedesetih za tebe predstavljao potpuno iznenađenje?
Mnogi. Ako pogledaš malopre navedene bendove, vidiš da je najveća sličnost medju njima vreme u kome su nastali. Muzički, oni su svi poptuno različiti, svako je imao neki svoj fazon i toga su se držali… i drže dan danas. Kad smo kod pojedinačnih utisaka, recimo pamtim nastup Bjesova na Zaječarskoj Gitarijadi – kada su se Zoran i Goran pojavili u svojim odorama svi su zanemeli – potpuno su drugačije i izgledali i zvučali od svega viđenog do tad. Sećam se i prepune Hale sportova na koncertu Sunshine… mnogo je takvih primera.
-U osnovi rok muzike je stav. Sam rok je često u svetu i kod nas bio korišćen u političke svrhe. Kako ste uspevali da emisiju „Hit 202“ tokom svih ovih godina (naročito tokom devedesetih) sačuvate od politike?
Mislim da je to pitanje za Jeta, tadašnjeg urednika. Mislim da je njegov autoritet bio presudan. Niko nam se nije mešao. Nije se desilo da neko pozove i pita zašto su emitovani NBG, Direktori, Logopedi ili bilo koji drugi bend.
-Postoji mišljenje da je tokom devedesetih svaka velika radio stanica imala svoje favorite među bendovima i muzičkim žanrovima i da se to najviše videlo na primeru Radio Beograda 202 i Radija B92. Da li misliš da je bilo takve „podele snaga“ među stanicama, ovim ili nekim drugim?
Pretpostavljam da se pitanje odnosi na domaću scenu. Ja ne mislim da je tu postojala podela, ne sa naše strane. Svi domaći bendovi sa etikete B92 (samim tim i favoriti Radija B92) bili su dobrodošli kod nas. Nikad nismo favorizovali bendove, kod nas su uvek pobeđivali favoriti publike – kad pogledaš spisak hitova 202 videćeš da su devedestih pobedjivali Mejdeni, Metallica, Megadet, ali i Darkwoodi, Dža ili bu, Bjesovi, KKN, Kelti.
-U čemu je tajna dugovečnosti emisije „Hit 202“?
Da citiram Jeta – u jednostavnosti konstrukcije.
-Kakvo je tvoje mišljenje o današnjoj domaćoj sceni? Koliko je kvalitetna (i kvantitetna) u odnosu na prethodne dekade?
Mnogo dobrih bendova, kvalitetnih, na žalost premalo prostora. Kad kažem prostor, mislim na medije i na konkretna mesta za svirke. Vratiću se na pitanje – bendovi su devedestih imali više prilike nego bendovi danas i to je žalosno. U Srbiji se godišnje održi na desetine festivala – na svim tim festivalima sviraju rok bendovi tako da se ne možemo žaliti da podrške nema. Problem je što ta podrška nije ravnomerno raspoređena. Srećom, tehnologija je napredovala, imamo nove vidove komunikacije, društvene mreže, sajtove koji prate domaću scenu – Rockomotiva, Headliner, Balkanrock, Hardwired….
Leave a Reply