
Branka Glavonjić, autorka emisije „Bunt“ i organizatorka „Bunt rok festivala“, već duže od deset godina vodi trenutno jedinu televizijsku emisiju koja se bavi rok muzikom u našoj zemlji. U razgovoru sa njom dotičemo se ličnih muzičkih interesovanja, pravimo osvrt na devedesete godine, ali i period posle njih, sve do današnjih dana i trenutne muzičke scene u Srbiji.
-Branka Glavonjić koja je završila muzičku akademiju i voli Mocarta i Branka Glavonjić koja voli Gobline i Bjesove su ista osoba…
Da, ista osoba, osoba koja pre svega voli muziku. Muzika je sastavni deo mog života, kako profesionalno, tako i privatno.
-Mogu li se klasična muzika i rokenrol dovesti u neku određenu vezu?
Muzika govori univerzalnim jezikom i određena pravila kretanja melodije i ritma, kao i aranžmanskog sklopa su ista kroz vekove. Odavno je u muzičkom smislu sve rečeno, ipak od kreativnosti, talenta i originalnosti autora zavisi koliko je nešto što radi zanimljivo i drugačije. Mnogi strani, ali i domaći rok muzičari su svoja dela bazirali upravo na klasičnoj muzici. Uostalom, lepotu neke melodije prepoznaju svi, svejedno da li je to Mozart, Bjesovi, Goblini ili Pink Floyd.
-Emisija „Bunt“ trenutno postoji u nekoj vrsti legalne ilegale. Tu je već godinama, ali kao da se nigde ne vodi zvanično, odnosno da se o njoj zna onoliko koliko bi trebalo. Kroz kakve okolnosti si tokom rada na njoj prolazila za sve ove godine?
Sa jedne strane, izuzetno sam ponosna što emisija Bunt, uprkos svemu, postoji 16 godina. Iz ove emisije izrodilo se nešto što je u ovom momentu najvažnije a to je prvi televizijski festival novih, neafirmisanih rok bendova i autora Bunt Rok festival. U 2019. nas očekuje 5. izdanje festivala i to je veliki uspeh, s obzirom da si i sam primetio da je Bunt neka vrsta legalne ilegale. Sa druge strane, veoma je teško izboriti se za jednu i jedinu rok emisiju u svakom smislu. Iskreno, ne volim da pričam sa čime se sve svakodnevno suočavam, važno je da uspevam da se izborim i da emisija opstaje.
-Kroz tvoju emisiju je za desetak godina prošlo nebrojeno mnogo bendova. Neki su gostovali kao već afirmisana imena, dok su drugi afirmaciju stekli upravo zahvaljujući njoj. Pretpostavljam nisu svi ostavili podjednak utisak na tebe lično. Da li sam u pravu ako kažem da je jedno predstavljati mlad bend, a sasvim drugo bend za koji si generacijski vezana?
Profesionalno, ne dajem prednost nikome, ponekad se desi da se bolje “skapiram” sa mlađim generacijama. Ne stavljam u prvi plan lični ukus i pokušavam svakome da dam podjednako prostora i pažnje. Mnogi nikako da shvate da je Bunt jedina rok emisija, koja traje samo tridesetak minuta i emituje se jednom nedeljno, tako da često moraju da se prave kompromisi. Iskreno, u poslednje vreme više volim da sarađujem sa mladim bendovima, nisu preterano ogorčeni i nezadovoljni jer još nisu svesni u kakvu se teskobnu avanturu zvanu “domaći rok biznis” upuštaju.
-Devedesete su bile vreme i tvog ličnog formiranja. Kako iz današnje perspektive sagledavaš u muzičkom smislu taj period?
To je decenija kada sam bila u svojim dvadesetim, i naravno da su te godine bile i najlepše za mene. Mladost je za većinu najlepši i posle detinjstva najbezbrižniji životni period, iako za moju generaciju to nije bilo baš tako, početak raspada Jugoslavije, mobilizacija, inflacija, teške godine. Ali, neki bendovi koji su tada nastali su mi i danas među najboljim i najvažnijim. Izlazilo se tada mnogo, u klubu “Akademija” sam prisustvovala razvijanju domaće rok scene i bez obzira na deceniju koja nam “nije išla u korist”, postojao je neki optimizam, veliki entuzijazam i ogromna nada da će nam budućnost doneti samo lepe stvari…
-Zahvaljujući svome poslu, imaš sasvim solidan pregled muzičke scene u Srbiji u rasponu od nekoliko decenija. Šta se u međuvremenu, od devedesetih do danas, dogodilo sa srpskim rokenrolom?
Šta se dogodilo sa srpskim rokenrolom je neiscrpna tema, postoji više činilaca zašto je scena toliko na margini danas. Novo vreme donosi nove zvezde, drugačije uzore od onih koje smo mi imali, neke nove ljude koji se ne osvrću mnogo. Malo je istinske borbe za ideju, brzo se odustaje, gledaju se samo sitne i lične koristi, nema zajedništva, a novo vreme melje… Svakodnevica predstavlja konstantnu borbu za preživljavanjem i na taj način se gubi snaga i želja za “višim ciljevima”.
-Koje današnje domaće bendove bi izdvojila kao slušalac? Ima li onih koje još nisi pozvala u goste?
Ima dosta bendova koji nisu gostovali u Buntu, ali biće prilika, nadam se. Ne volim nikoga posebno da izdvajam, ali poštujem sve one koji se trude i uporni su, iako nema mnogo reakcija na to što rade, tj. nema u onolikoj meri koliko zaista zaslužuju.
-Koliko naziv tvoje emisije odgovara duhu vremena u kojem živimo?
Trenutni momenat u kojem živimo je veoma čudan, nema mnogo inicijative, nema želje za promenama. Svi su u nekoj vrsti opne iz koje ne mogu da izađu. Reč bunt danas ima novo značenje, bunt je neka vrsta opstanka i očuvanja zdrave pameti.
-Iz čega još uvek crpiš svoj unutrašnji bunt?
Bunt crpim iz svog karaktera, inadžija sam i ne volim nepravdu. Medijska slika Srbije je decenijama ista i nepravedno su raspoređene snage. Međutim, upoznala sam i mnoge divne ljude tokom svih ovih godina i znam da sam im potrebna, to je još jedan od razloga zašto ne smem da odustanem i zašto iznova pokrećem unutrašnji bunt.
Leave a Reply