Kanda, Kodža i Nebojša

Photo: You Tube Screenshot

Bend Kanda, Kodža i Nebojša oformljen je 1991. godine. Prvobitnu postavu činili su Oliver Nektarijević (vokal), Rastko Lupulović (gitara), Vladislav Rac (bas) i Stevan Dimitrijević (bubanj), dok se Marko Petronijević (truba) pridružio nešto kasnije. Ime benda nastalo je kao svojevrsna nemušta igra reči između Vladimira i jednog njegovog prijatelja. „Kanda“ u dijalektu znači „valjda“, „kodža“ u slengu ima značenje „mnogo“, a Nebojša je bio neki komšija kojeg su se slučajno setili.

Postava je opstajala prve dve godine, sve do Oliverovog prvog odlaska u Ameriku 1993. godine, da bi ponovno okupljanje i nastavak rada usledili naredne 1994. godine. Dve godine kasnije (1996) svetlo dana ugledao je album prvenac pod nazivom „Guarda Toma!“, koji je u suštini bio koncertno-studijska kompilacija. Materijal se sastojao od live snimaka dva koncerta koji su održani u Domu omladine i KST-u tokom 1995. godine, kao i novih studijskih numera. Gostujući muzičar na ovom albumu bio je Dejan Vučetić Vuča (ex Darkwood Dub; danas Minilinija). Nakon prvog albuma KKN postaju jedan od zaštitnih znakova beogradske alternativne scene.

Do prve izmene u sastavu dolazi nakon odlaska Rastka Lupulovića, koji je 1996. godine doneo odluku da se zamonaši u manastiru Visoki Dečani kao monah Ilarion. Na mesto gitariste u bendu tada dolazi Dragan Topisirović Top (ex-Superstar) sa kojim bend 1998. godine objavljuje novi album „Igračka plačka“. Album je vrlo brzo pobrao jednoglasne pohvale publike i kritike, a kao hitovi su se izdvojile numere „S.A.T.“, „Štastopojo“, „Right Direction“, „Mediteran“ i naravno politički angažovana „Proći će i njihovo“. Izmene u bendu se nastavljaju kada Stevana Dimitrijevića zamenjuje bubnjar Vladimir Rajović. Bez obzira na to bend uspešno održava karijeru, sada već kao etablirano ime i predstavnik rok scene u Srbiji.

Treći album pod nazivom „Become“ KKN su objavili 2000. godine. Uz pregršt gostujućih muzičara (Nemanja Kojić Kojot – „Eyesburn“, Dušan Petrović  – „Plejboj“ i drugi) i obilje novih instrumenata (trombon, flauta, violina, klavir), bend je takođe napravio i žanrovski zaokret, okrećući se u većoj meri reggae i acid-jazz izrazu. Sve pesme, izuzev pesme „Izlazim“ otpevane su na engleskom jeziku, a kao hitovi su se izdvojile „Righteous“, „Life“, „Nightmare“ i  pomenuta „domaćica“ „Izlazim“. Usledio je period kreativnog zastoja, odlazak gitariste Topa i konačno, na opšte negodovanje, oproštajni koncert 11.maja 2001. godine, nakon kojeg Oliver ponovo odlazi u SAD.

Od 2003. godine tandem Netarijević-Rajović kao deo stare postave, pojačan Nenadom Pejovićem (gitara), Nikolom Novakovićem (gitara) i Branislavom Dragovićem (bas) čini novu inkarnaciju benda. Naredni, četvrti po redu album pod nazivom „Prekidi stvarnosti“ objavljen je 2005. godine i predstavlja najzrelijije ostvarenje ovog sastava. Žanrovski, album predstavlja koktel džeza, hard roka i regea; jezički je takođe rađen u mešovitovitom obliku: 6 pesama na srpskom i 4 na engleskom jeziku; produkciono je bio na mnogo višem nivou od svojih prethodnika, što sve zajedno govori o nameri članova benda da se vrate na pozicije koje su držali u prethodnoj dekadi.

U svojoj nameri su i uspeli, jer je album „Prekidi stvarnosti“ izabran za najbolji domaći album, prema izboru tada uticajnog magazina Pop Boks. Izdanje pod imenom „Prekidi stvarnosti“ objavljeno je i u LIVE DVD formatu 2008. godine, kao kompilacija snimaka iz Doma omladine i sa Exita 2006. Na njemu se takođe nalaze i pesme koje su KKN napravili za za rok-operu „Mozart…Luster…Lustig“.

Tokom narednih godina KKN su objavili još dva autorska izdanja: „Deveti život“ 2008. i „Manifest“ 2011. godine.

P.S. Krajem devedesetih Oliver Nektarijević je istovremeno pevao i bendu Neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar, sa kojim je snimio dva albuma: „Neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar“ (1999) i „Hard to dig it!“ (2000).

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*